U disegnu

 

Nu viziu, s’i pigghiaru o me paisi.
Quando ‘n amicu si ndi vaci,
ropu chi passunu se’ misi
nu disegnu pe’ ricordu unu faci.

Quandu moriu mastru Peppineiu,
ch’era ‘n bravu falignami,
l’amici penzaru mi nci fannu
u disegnu cu na serra e mani.

Così fu p’o povuru barberi,
u maru nci cariu ‘na rasta ‘n coiu
e tutti quanti i so’ amici
disegnaru na manu c’u rasoiu.

Ma quando moriu u maru zzi Peppinu,
chi pe’ tanti cosi era canusciutu,
l’amici ru circulu vicinu
nci disegnau ‘n par’i corna ndo tambutu.
  

 

Bagnara Calabra 10 09 2008